ponedjeljak, 23.03.2009.

Jurica Pađen

Kao da sam znao, u torbu za Farmu strpao sam i maskirne hlače.
U delikatnom zadatku da ostanem neotkriven, svaki detalj može biti presudan. Naime, u posljednji tren, pred odlazak, otkrili su nam da je formiran specijalni tim, trijade koju činimo Gianna, Boris i ja.
Mi smo izazivači.
Pod okriljem noći, iz naše kolibe na rubu šume prikrast ćemo se centralnoj zgradi i gledati što se iza osvijetljenih prozora zbiva.
Prvo moramo samo shvatiti tko je gazda.
On je, naravno kao i ostali neće imati pojma što mu se sprema.
Da ga iz mraka promatraju oči nepoznatih koji su došli da presude njegovoj vladavini, da zabiju zadnji čavao u lijes njegova samopouzdanja. Gledatelji će to znati prije njega, on će poput prevarenog muža, saznati zadnji.
No, borbe će biti fer. On će birati oružje, a mi, između nas troje njegovog protivnika. Ma neka pobjedi bolji!

Gianna Apostolski

Evo prošla ponoć, a ja još ne spavam!
Kao prava izazivačica kujem plan kako što bolje završiti misiju ' Nikite' u akciji , bit će tu puno smijeha, napetosti a i diskusije u kući farmera, kada otkriju kako nije sve na svome mjestu! Pogotovo kada im nestane hrana te jaja iz kokošinjca i sve što budemo mogli da im unesemo što veći nemir na Farmu!
Sve u svemu bit će to adrenalinska avantura a tko će biti lukaviji vidjet ćemo.
Ja se osjećam super i jedva čekam da akcija krene!
Velika pusa od farmerice Gianne.

Boris Jelinić

Nitko ne zna koji zadatak, te svrha izazivača te mogu reći da je to do sada najbolje osmišljeno sa strane produkcije.
Napokon će biti nešto zanimljivo i maknut tu monotoniju iz farme, te će gledatelji malo više uživati. Nas troje što ulazimo kao izazivači napravit ćemo sve kako bi zbunili trenutne stanare na farmi.
Jer uostalom to nam je i zadatak.
Svoj odlazak na farmu gledam kao najveći izazov u životu jer živjeti bez struje i tople vode tj. Kao pravi farmeri nije nimalo lak život.
I zadnje što mogu reći je da ću se potruditi da doguram do finala.

petak, 27.02.2009.

Ivana Paris

Konačno sam našla 5 minuta vremena u ovom današnjem danu iznenađenja i druženja.Umorna , ali sretna sjedim u svojoj sobi razmišljajući o ovoj avanturi u koju se upuštam.Iskreno jako sam ugodno iznenađena svojim kolegama-farmerima sa kojima sam danas provela dan,upoznavajuči se i razglabajući o raznim temama vezanim za naš boravak na farmi.
Malo me je strah priznajem...............ipak je to 13 –tero skroz nepoznatih ljudi sa kojima ću provoditi nadolazećih 90 dana(nadajmo se)....

Zadovoljna sam općenito sa sobom i smatram da se u bilo kojoj životnoj situaciji mogu snaći i tako se nadam da će i ova avantura proći u najboljem redu..........

Motiv zbog kojeg sam prihvatila odlazak na farmu je skroz avanturističke prirode........
U životu sam uvijek htijela učiti i iskusiti nove i nepoznate stvari i zato evo mene na Farmi.

Pobijeda kao takva nije moj jedini ilj,ali smatram da imam itekako šanse približiti se samom kraju showa.
Kuhanje obožavam,volim životinje i rad sa njima,tako da stvarno nema prepreka za moju pobijedu(hahahaha).
Možda je čak moj najveći razlog dolaska na Farmu,želja da me ljudi upoznaju u drugom svijetu................glrdaju drugim očima.iako je titula miss za mene značajna i puno mi je donijela dobrih stvari u životu,smatram da su konotacije o izborima ljepote dosta površne i uglavnom usmijerene na vanjski izgled,a ja kao osoba imam još puno kvaliteta i vrlina o kojima samo nekolicina mojih prijatelja nešto zna.zato je ovo idealna prilika da ljudima pokažem da se iza vanjskog izgleda skriva sposobna optimistična i jaka žena.

Boravkom na Farmiotkrit ću mnoge nove stvari naičiti stare zanate ,upoznati sebe u drugom svjetlu,suočiti se sa raznim neugodnim situacijama,.....a vama dragi prijatelji,nadam se,nadam se da ču priuštiti dobru zabavu i puno smijeha i veselih trenutaka.........

(P.S.=bijeg od purana i purica bit će zasigurno jako zanimljiv......ha ha)

Voli Vas Ivana

Ivana Paris

Dino Bubičić

...........ovo mi je trebalo.....nakon svih natpisa o meni.

Bubi se odlučio maknuti iz grada.A definitivno najbolje mijesto u ovom trenutku je negdije van civilizacije,bez mobitela,medija i ostale tehničke robe- a di drugdije nego na FARMU!!!

Dok vam ovo pišem misli mi lete po svuda,dali če mi nedostajati vanjski život ili me više muči kako če biti unutra-odgovor neznam ni ja...........
Ali znam da jedva čekam da počne....muči me ovo isčekivanje,nekakva turbolencija u trbuhu,ali i to je dobro.
Prije izbora sam imao isti osiječaj J Između ostalog nisam dugo bio u blatu,cijepao drva,lovio kokoši a i bio na dijeti - uuuuuuuuu....koja će me nahraniti da mi je samo znati?

Nemogu vam reči kada ču vas opet vidjeti ali ročkas sam odlučio proslaviti na farmi
- pa si vi mislite.

P.S.

Bude li mi diček slabiji nego rukometašima neču ni izlaziti nego ču sa svojih 500 000 kn u prvu lokalnu birtiju...................

Tako da vam je naduši moji namiliji.....(a posebno se to odnosi na tebe mali smoto)..........

Pjer Žardin

Kad sam čuo poznati falset“Pjerino Bok,Siniša je..“ odmah mi je sve bilo jasno,ali istog trenutka sam se razveselio jednostavno volim takve izazove još od davnih studentskih dana i prvih buntovnih odlazaka iz roditeljskog doma do gastarbajterskog života u Londonu,a nakon toga u studentskoj „komuni“;uvijek sam prihvačao i volio takve izazove.
Onaj osiječaj pomalo opasne neizvjesnosti,adrenalin pobuđuju se sva čula,mozak radi munjevito i nepogrešivo,a odluke se donose u sekundi.

Neki se ljudi užasavaju te nesigurnosti,meni je ona način života.Kad sad pogledam u nazad mogu zaključiti da mi taj način „života na rubu“ nije donio ništa loše,dapače puno dobrog.
Gledajuči iz tog kuta odlazak na farmu ne predstavlja mi nešto „neobično“ kao da sam več bio u sličnim situacijama,ali ono što mi jest izazov je kako to vrijeme iskoristiti kreativno.

Odmah sam sam sebe „zasuo dejama“ što i kako bi trebalo napraviti.
Moja zamisao je da pokušamo stvoriti svoj „Folklor“ kao i bilo koja grupa kreativnih bića (ljudi) koja živi zajedno koja živi zajedno u nekoj kompaktnoj društvenoj strukturi.
To podrazumijeva:naše pjesme,naše običaje,naš likovni identitet itd.

O drugim stvarima,kao što je higijena,konflikti,ispadanje,pobijeda uopće nerazmišljam.
Kao što čovijek nerazmišlja niti o trenutku grozne smrti.

„Que sera, sera!“

Mislim da će biti zabavno.“


Pjer Žardin

Sonja Kovač

MOGU JA TO

Moram priznati da je ovo bila jedna jako teška odluka za mene pa možda čak i jedna od najtežih.
„Ići ili ne ići! Pitanje je sad!“
Prva pomisao bila je „Ne!!“ A onda kad sam si malo bolje razmislila i promislila ,pomisao je ipak bila“Definitvno Ne!!!“
Nisam ja za to nemogu ja na takvo mijesto...
Bila je krajnja pomisao.I što se to onda dogodilo u mojoj glavi da je ipak ispalo da dam pozitivan odgovor za farmu?!?Bez brige inače u životu nisam tako neodlučna,dapače vrlo sam odrešita i znam šta želim i stojim iza svojih stajališta.

Desilo se naime,to da ja sebi jednostavno nisam mogla dozvoliti takvo jedno „ne“ u životu jer si ti vjerovatno nikada nebi oprostila.Prilika za takvu mentalnu rehabilitaciju na svježem zraku uz cvrkut ptica nedobiva se često.

Ja jesam jedna gradska djevojka,koja voli štiklice i asvalt više od svega,lijepe krpice da nespominjem a tu su i shoping i luksuz(mislim na onaj luksuz koji u farmi nečemo imati,a to je topla kupaonica sa mirisljavom kupkom ili barem obični tuš).

I kao takva nikako se nisam mogla zamisliti u blatu do koljena,na hladnom bez vode.Ali vražičak u meni mi nije dao mira i cijelo vrijeme me nešto kopkalo.
Moj nemirni i avanturistički duh je sve više isplivavao na površinu a moja načela i pogled na svijet po kojem živim svoj život su prevagnuli.
Živim život pod gestom-JA MOGU BAŠ SVE ŠTO POŽELIM!!
Onda da si dozvolim da kažem kako ovo nemogu bilo bi potpuno kontradiktorno.Tako sam odlučila da mogu i ovo samo da sama sebi dokažem svoju teoriju.

Bit ču vrijedna ,ustrajna ,pozitivna;duhovita i ništa me neče pokolebati.Istinski osiječam da če nam biti divno i da počinje jedna največa avantura u mom životu a sve divne i korisne stvari i savijete koje ču tamo steći i naučiti život.

Tko zna možda izađem kao prava domačica spremna za udaju....
Ha ,ha,ha .....sad malo pretjerujem!!

PUSA

Vaša Sanja


Sonja Kovač

Tanja Jovanović

Teško je uopče započet.

Danas sam stigla u karantenu,prala me nervoza kakvi su svi ti ljudi,samo pola sata našeg druženja na kavi mi je bilo dovoljno.

Oduševili su me ostala sam bez teksta,odma sam prestala misliti kako će mi biti na farmi.
Nakon uru vremena nazvvala sam meni nešto najdraže,mamu i seke ,sve sam jim opisala a njima je bilo dovoljno što su samo čuli moju radost u glasu.

Pošla sam u sobu i rekla padobro Tanja.Ništa tineće faliti,to su prekrasni ljudi koji mi samo mogu pomoći a ne odmoći,pala je i prva suza,dugo neću vidjeti mamu ,seke,ko zna možda i nebum tamo 3mj.,al kako god okrenem znam da su mi najveća podrška.
Lete dani a ja nisam u banani,jedva čekam uč i vidjeti kako če biti na selu,ako ništa bar ću mamu razveselit.

Eto lagano sam umorna i spremna za krevet dok je u meni tisuču želja za farmu....jupi još malo za mene počinje još jedno sigurno novo životno iskustvo.

Mario Mlinarić

Bum tras ananas to je prvo što mi pada na pamet u vezi farme znajući da ni malo neće biti jednostavno ostaviti svakodnevne navike urbanoga grada.Dok sjednim na wc-u i pišem ovaj blog na mjestu na kojemu prosjedimo veći dio života,mjestu na kojemu se donosi većina bitnih odluka ,mjestu na kojemu dolaze sve kreativne ideje razmišljam kako počinje jedan stvaralački period moga ludog i ozbiljnog života.

U razgovoru sa ekipom koja dolazi samnom na farmu shvatio sam kako je svatko poseban i dovoljno lud ali u pozitivnom životu-da se odvoji od svakodnevnih navika i upisati u „nepoznato“.
Oduvijek sam bio veseljak al bez prava dva slova tako da jednostavno jedva čeka otiči na farmu te uživati .

Kod mene postoji poslovica tj.izreka „tajna života je uživanje u svakom njegovom trenutku a život je prekratak da ga trošimo uzalud“.

Nemam nikakvog straha od odlaska na farmu jer mislim da mi to sve samo može koristiti zapravo cijeli život nam je podređen učenju i učenju novih stvari jer je sve što nas okružuje
„ogromno“.
Največi kotač i pokretač su mi sestra i njezini klinci Antonio i Ana koje brutalno obožavam
I za koje najviše idem jer su me zamolili „ujo odi molim te lipo“ eto i ode ja ko muha bez glave.

Imam jako veliku podršku obitelji i svih mojih frendova i frendica i to je sve što mi treba i to je to ZG-o juriš na farmu malo radit i zekat se.
Meni je profi iz tjelesnog rekao ovako „Reči ču vam jednu stvar a to su dvije stvari-red,rad i disciplina“.

Pusa Antonui i Ani

Mario Mlinarić

Renato Đošić - Renman

Misli mi zaokuplja jedna riječ.Kreativnost.
Povlači sa sobom niz objašnjenja i potencialno iskoristivih ideja.
Za tipa kao ja ova riječ je jedna u nizu savršenih,“a tamo kamo idemo je As u rukavu“.

Kao da sve ide meni u službu.
Štošta sam shvatio i poimanje Farme proširio nakon netom završenog sastanka s produkcijskim filmom.zaista ,kažem ti...tko ima uši neka sluša.
Ovo če biti genijalno.Pravo mijesto za mene.
Kao košarkaško igralište za dražena.

....Dal me brine strah?Ne!
Nema zašto,i nema čega.

Oni koji neznaju ,znaju da ću dat sve od sebe za kolektiv,i još extra za pobijedu,pa makar se vukao po podu od iznemoglosti na kraju, jer tada nastupa onaj pravi mir....
.....SLATKI UMOR ispunjenog zadatka.

Veseli me selo, miris šume ,polja i miris dima peči grijanje na drva.
Budi iskon u meni i vrača zatomljeni gen intuicije i života na površinu.

Ren.

Simona Gotovac

Joj ,baš se veselim!

Evo ,odbrojavam u sebi.......5,4,3,2,1.......i još nismo krenuli na Farmu.
Danas je petak.ajime,ja umorna.
Jučer sam imala 2 nastupa , a i iskreno popila2,4 čaše vina ,i sad imam katastrofa žgaravicu.Al nema veze ,sad ču se ja odmorit na Farmi.
Iskreno kad sam čula za “ taj „ šou.......kad sam „ ušla“ da idem,mislila sam, a šta to meni treba..????
Al sam ja ljudi moji,iskreno,ma to če biti ludilo.Nema telefona ,televizije,fina domača hrana,nema zločestih ljudi.....jupi!!!Jedva čekam!To če biti pravo opuštanje.Ko da idem na izlet.(Tak mi to zvuči- Farma)

Jedva čekam taj sviježi zrak ,životinjice,da vidim Antu kako če se snači u cijeloj priči....ma jedva čekam da počne ta 100 % (prirodna ) Farma.

Falit če mi moja Gabi.......al šta sad?
Ako ču puno misliti onda ču biti tužna.zato idem na Farmu, „potrudit“ ču se ostat šta duže slagati sa svima,uostalom mislim da če to biti jedna odlična avantura.

Aha ,veselim se što neče biti zločestih ljudi,kao što su neki „forumaši“,koji če sad to čitati , i dragi moji nemojte nas ogovarati!

Pusa i navijajte,

Ljubim Vas!

-nemojte ogovarati jer čitam komentare.

Petra Maroja

Tek sad u ovo vrijeme boravka u hotelu ,gdije su se okupili svi Kandidati,počinjem shvačati koliko se bliži moj ulazak na Farmu,pa samo jedan dan me dijeli još od jednog iskustva!
Jedan dan!!!Osječaji su mi podijeljeni.

U jednu ruku me me pak malo strah ,da li ćemo se moći snaći u novim životnim okolnostima,a u drugu ruku sam sretna što ću se maknuti od konstantne zvonjave telefona,gradske gužve i svog tog stresa.
Uopće neželim razmišljati što će i kako će biti,ulazim u ovo opuštena i bez ikakvih prevelikih očekivanja.

Naravno da bi htijela ostati do kraja ,zato i jesam tu.I ne samo zbog toga.Voljela bih srušiti mnoge predrasude koje ljudi imaju o meni i upoznati ih s pravom „JA“.!

Nikad nisam živjela na selu ,nikad nisam pomuzla krave,radila domači kruh niti napravila sir.
Nisam nikad ni mislila da ću to učiniti.Ali evo,čudni su putevi Gospodnji.
Samo nek me taj isti Gospod čuva od možebitnih povreda(pomalo sam smotana),sukobe sa stanarima i zmija.

Mrzim zmije.I ljudi mogu biti zmije.Zato ću paziti na početku dok barem malo neupoznam ostatak ekipe.Bit će mi jako teško,u biti najteže to glasovanje tj.nominacije.
Jedini kriterij će mi biti koliko ili kako je netko obavljao tjedni zadatak.Jer drugi kriterij za sada ne vidim.Al to će se tjednima sigurno mijenjati.

POZDRAV!!!!

Ante Gotovac

Farma če biti moj prvi godišnji odmor u 20 god.radnog staža.
Veselim se što će tp biti radni g.odmor pošto nisam navikao na puno slobodnog vremena!

Život bez mobitela će me rehabilitirati!

S obzirom na izuzetno kvalitetan sastav farmera svijestan sam da će borba za pobijedu biti teška!

Potrudit ću se da ostanem što duže dok je jedini problem što mi fale djeca.

Nebojim se obaveza i uvijeren sam da čemo se svi dobro zabaviti.
Odbrojavam sate do ulaska u FARMU.

Ante Gotovac

Stjepan Barišić – Gego

Baš sam umoran od ovega ubrzanega života pitanja i potpitanja zoc je Bebek napraviv ovo ili ono,mobitela i Hvorske pjace.
Taman san penso kako bi lipo bilo nindevu pobič.Cura mi je u Kanadu,lavuro do kraja maja i co sad cinit pito sam se svaki dan.
Kako ubit zimsku tugu u mome lipom malom mistu.

I casom se jo veče misli zima na škoju je sve tužnija.I tako sam poce jerbo je gorivo skupo smišljat:bicikle,trokolice,romobile,Gegveje na električni pogon.
I onda je niki don zazvoni telefon.Ko je sad came sad zajebajedaju cili sam od masti i uja?
Dobar dan dali je to gospodin Gego,pri telefonu Sinisa Svilan.Opa batocaje sad?
Bili vi gospon Gego želili iči na FARMU?
Jeste li ikad bili na selu bez struje i vode?
Mislim se u sebi(ne ti si) i ovo moje lipo misto je jedno selo zimi samo ca ima struje i vode.
I tako sam odluci 3 miseca poj na FARMU.A i da mi mati vej ne laje kako su oni pri živili od ničega ,cili dan kantali a nisu nista imali.Eto ti mama sad mi vej nečeš ništa moč več.

U roku keks cili tov je zno di gren.
Prijatelji dojedu savjete kako od nicega napravit obid,kako u ušiju oprat robu.
Davije mi govori pamet Gego uglavnom sad si ti največi a i jedini promotor tova od ovi ŠPORKAČUNI Ni kruha nemoj nas osramotit.
Nisam ga spo pustit don od brige da neosramotim sebe i svoje misto.Šibam po internetu kako bi naša koji korisni savijet,kako se u prirodi prihranit,kako napravit ovo kako napravit ono.

Ni me stroh paso sam sam i boje i gore ,spa na zemji ,spo u vlagi.Izdurat ću 3 miseca samo da Bog do zdravja a drugo čemo lako.
Lovit ribu me cogode va nauci pokojni pape pa ču čapat kojega šarana iz one lokve.
Siguvo ni ka ubin a meni kad opali glad opali ; a mamice ni nindera,ka ni moje drage koja odlično kuha.
Neče biti lako tamo tukat če puno lavrat a meni linemu škojovu je to muka Isusova.Još da mi je znat ko sve gre tamo,al u kumpaniji je lakše pa kako bila da bila nekako ču se prilagodit ni mi prvi put.
Izdilot ču kojega gegonija pa ga trampit za pečenu kokoš.A kad se tornom doma za 3 miseca napravi ču feštu u križnu Luku na žolo.Donit niki bend pa feštat do zore i mečot se umove.Sa svimonim dobrim judima koji još uvik imo,ribovima,vatrogascima,težocima,dicom i penzionerima,motoristima i svim onim poštenim judima koji lauraju za one casmo dobili u puketu a ucinili su nam veliku štetu.

Adijo stojte mi ga Jimpijo.