petak, 27.02.2009.

Pjer Žardin

Kad sam čuo poznati falset“Pjerino Bok,Siniša je..“ odmah mi je sve bilo jasno,ali istog trenutka sam se razveselio jednostavno volim takve izazove još od davnih studentskih dana i prvih buntovnih odlazaka iz roditeljskog doma do gastarbajterskog života u Londonu,a nakon toga u studentskoj „komuni“;uvijek sam prihvačao i volio takve izazove.
Onaj osiječaj pomalo opasne neizvjesnosti,adrenalin pobuđuju se sva čula,mozak radi munjevito i nepogrešivo,a odluke se donose u sekundi.

Neki se ljudi užasavaju te nesigurnosti,meni je ona način života.Kad sad pogledam u nazad mogu zaključiti da mi taj način „života na rubu“ nije donio ništa loše,dapače puno dobrog.
Gledajuči iz tog kuta odlazak na farmu ne predstavlja mi nešto „neobično“ kao da sam več bio u sličnim situacijama,ali ono što mi jest izazov je kako to vrijeme iskoristiti kreativno.

Odmah sam sam sebe „zasuo dejama“ što i kako bi trebalo napraviti.
Moja zamisao je da pokušamo stvoriti svoj „Folklor“ kao i bilo koja grupa kreativnih bića (ljudi) koja živi zajedno koja živi zajedno u nekoj kompaktnoj društvenoj strukturi.
To podrazumijeva:naše pjesme,naše običaje,naš likovni identitet itd.

O drugim stvarima,kao što je higijena,konflikti,ispadanje,pobijeda uopće nerazmišljam.
Kao što čovijek nerazmišlja niti o trenutku grozne smrti.

„Que sera, sera!“

Mislim da će biti zabavno.“


Pjer Žardin